Istorija interneta počinje razvojem prvih računara i prvim vizijama o umrežavanju. U svom poznatom članku u časopisu Atlantic MonthlyVenivar Buš je istakao da nedostaci u razmjeni novih teorija i otkrića usporavaju naučni napredak. Kao odgovor na taj problem, on je zamislio jedan sistem za brzu razmjenu i organizovanje naučnih informacija, na raspolaganju svima kome su potrebne i nazvao ga memexMemex je trebalo da bude jedan transparentan sistem gdje su uskladišteneknjigeslike, časopisi, novinerukopisi i naučni eseji i bilješke, tako da svako ko ima računar i znanja o njegovom sistemu indeksiranja može da im pristupi. Buš je zamišljao da će se naučnici iz cijelog svijeta povezivati i pristupati tim informacijama dotada neviđenom brzinom, bazirajući se na sličnim principima asocijacije na kojima počiva organizacija ljudskog mozga. Takođe je zamišljao naučnike i profesionalce majninga podataka kako snimaju svoje „putovanje“ kroz njih, tako da svako ko je za njih zainteresovan može da ih slijedi. Skoro pola vijeka nakon pojave tog članka, Bušova vizija je realizovana u obliku veba i srodnih tehnologija interneta.Mreža širine i dometa interneta, ubrzo je prevazišla sposobnosti njenih korisnika da prate sve moguće lokacije informacija. U preko 50 000 poveznih mreža, praćenje lokacija datoteka i IP adresa je postalo prosto nemoguće. Uvidjeviši problem, računarski naučnici su krenuli da pišu softver koji bi pomogao korisnicima da pronađu i razmijenjuju datoteke. Jedan od najpopularnih je bio Gopher, koji su 1991. godine napisali Pol Lajnder i Mark P. Makejl iz Univerziteta u Minesoti. Gopher i njegovi nasljednici su omogućili korisnicima da pretražuju datoteke koje bi mogli preuzeti na svoje računare putem protokola za razmjenu datoteka (File Transfer Protocol - FTP). Gopher je bio jedan protokol interneta koji je nudio tekstualni ili komandni interfejs za preuzimanje datoteka i podataka sa računara servera. Sajtovi bazirani na Gopher-u su organizovali datoteteke tako da su korisnici mogli da ih pretražuju. Ova rane verzije softvera za pretraživanje interneta, donekle su riješile problem i umnogome olakšale pronalaženje datoteka na internetu.

Sve ovo će se ubrzo promijeniti. Lični računari su postali lakši za korišćenje uvođenjem grafičkog korisničkog interfejsa koji je razvijen u Ziroksovom istraživačkom centru u Palo Altu (Xerox Palo Alto Research Center - PARC), i koji će biti implementiran u operativni sistem računara Epl Makintoš1984. godine. Godinu dana kasnije, Majkrosoft je objavio svoj operativni sistem na bazi korisničkog grafičkog interfejsa, Vindouz 1, pokušavajući da zamijeni svoj MS-DOS koji se bazirao na tekstualnom komandnom interfjesu. Međutim, Vindouz neće postati naročito popularan sve do verzije 3.0 objavljene 1990. godine. Snaga računara o kojoj su rani stvaraoci interneta samo mogli da sanjaju, sada je bila dostupna širokom spektru korisnika (na poslu, kući, u školama, bibliotekama, itd). Pristup internetu je bio sve lakši kroz komercijalne mreže, a javni i slobodni pristup su obezbjeđivale mreže tipa MERIT u Mičigenu i Frinet u Klivlendu. Ipak, uskoro su trebale da stignu još drastičnije promjene.